Sibirac!!!

Dobrodošli na moj blog Sibirskisamojed!!! Samo komentarisite!!!

04.06.2008.

Karakteristike

Samojed je pun suprotnosti. s jedne strane veseo i ljubazan, s druge jako tvrdoglav. Inteligentni su i poslušni ali ne i ropski odani. Zaigrani, privrženi, oprezni… Ovo su psi s kojima vam nikada neće biti dosadno. Uživaju biti blizu ljudi, biti maženi i u centru pažnje… Pri tome ne pitaju tko ih mazi: vlasnik ili potpuni stranac, glavno da su u središtu pažnje. Ne mogu podnjeti da ih se ignorira ili da nemaju društvo u igri. Pri tome nisu napasni i zamorni: nemojte misliti da će vas moliti za pažnju poput nekih drugih pasmina, otići će potražiti je negdje drugdje. Ono što je pak vjerojatnije, ispoljit će neku vrstu delikventnog ponašanja. Samojed koji je ostavljen da bude sam može učiniti dojmljivu količinu štete. Ne iz ljutnje nego iz čiste dosade. Ovo je usko vezano uz povijest pasmine: navikli su da budu aktivni dio života zajednice; zahtijevaju od vlasnika da ih tretira kao ravnopravne sudionike u svakodnevnim aktivnostima.

Ekstremno prijateljska narav čini ih izrazio lošim psima čuvarima, ali zato su nenadmašni kao ljubimci. Jako su zaigrani i tu karakteristiku zadržavaju do duboke starosti. Vole djecu, a slažu se i s drugim psima. Kako su kroz dugo vremensko razdoblje korišteni kao stočarski psi imaju instinktivnu potrebu premještati i usmjeravati djecu kad se igraju s njima. Također, isti taj instinkt ih tjera da natjeravaju sve pokretne “mete” koje ugledaju. Stoga ih, ako će se nalaziti u takvom okruženju, treba odmalena navikavati na mačke, perad, zamorce isl.

Navikavanje na mačke ili pretjerivanjne? (Lajka i MM)

Druga važna stavka u naravi ove pasmine je tvrdoglavost. Mogu biti i najčešće jesu jako samovoljni te slabo reagiraju na repetitivne tehnike podučavanja. Treniranje samojeda zahtjeva veliku dozu strpljenja i posebne, dinamične tehnike podučavanja. Drugim riječima, ovim psima je vrlo lako “dosaditi”. Naravno, unatoč ovim karakteristikama, samojedi se mogu sasvim dobro istrenirati, samo zahtjevaju drugačiji pristup. Onog trenutka kad trening postane igra, možete od samojeda očekivati velike rezultate.

Gore navedene karakteristike mogu se činiti negativnima. Međutim, one se ispoljavaju samo ako od svog samojeda očekujete da će biti zadovoljan s jednom šetnjom oko kvarta dnevno, a ostatak dana da će si sam pronaći zanimaciju. To je pogrešno. Oni vole ljude i ne mogu bez njih. To ne znači da morate pretrčati 20 km dnevno s njim. Činjenica jest da samojed voli aktivan život na otvorenim prostorima i da mu je draga fizička aktivnost. Međutim, postoji nešto što mu je još potrebnije. Morate mu dopustiti da vam bude blizu što više. Puno tapšanja, maženja, igre… Ali najviše mu treba osjećaj da i on sudjeluje u onom što trenutno radite. Pod takvim tretmanom do izražaja dolazi njegova vesela narav i zaigranost. I pod takvim tretmanom, kroz igru, dobiva svu fizičku aktivnost koja mu treba.

A čemu može poslužiti ta igračka?

Ono što najviše čudi uzgajivače je koliko je ovaj pas svestran. Često je slučaj da pasmina postiže najbolje rezultate u samo jednoj kategoriji testova. Ne i ovo čudo.

Unatoč svojoj prevrtljivoj i tvrdoglavoj naravi, samojedi postižu jako dobre rezultate na testovima poslušnosti. Dreseri doduše priznaju da su za postizanje takvih rezultata oni samo morali prvo proći “testove strpljivosti” koje im je pas nametnuo…

S druge strane, a i s puno manje truda, samojedi prolaze različite testove izdržljivosti. Tu, poput svih pasmina pra-tipa, briljiraju. Samojedi su, unatoč tome kako izgledaju, prije svega snažni psi. Kako nikad nisu uzgajani striktno za vuču saonica, nedostaje im brzina koju imaju pasmine uzgojene isključivo za tu svrhu (aljaški malamut npr.). S druge strane, njihova snaga i izdržljivost te nadasve vesela priroda koju je teško pokolebati, pokazuju se presudnima na teškim i neugaženim stazama, ili na stazama s raskvašenim snijegom.

I naravno, tu je prirodni instinkt za kontrolu stada. Uz malo treninga, na ovim testovima postižu nevjerojatne rezultate.

Sve nabrojano nekome tko živi na našim lijepim prostorima vjerojatno ne znači mnogo. No, ima i tome lijeka. Meni najdraži primjer je priča o tome da ljudi dlaku (koje u razdoblju linjanja ima mnogo) predu i od nje pletu razne odjevne predmete. Navodno čak i u Zagrebu postoji netko tko to radi. Također, urbana legenda kaže da neto od te dlake izrađuje jastuke. Živi bili pa vidili, ja još uvijek radije ležim na živom samojedu…

Ono što je prava svrha i pravi razlog zašto bi netko htio imati ovakvog psa tek slijedi…

OK, a sad za stvarno…

Da bismo došli do prave koristi od Samojeda i do činjenice koja čini ovu pasminu tako dragocjenom moramo se malo vratiti na početak priče. Pogledajmo malo okoliš kojem su živjeli drevni nomadi krajnjeg sjevera euroazije…

Sibirska tundra. Nepregledna, smrznuta ravnica. Arktička hladnoća, slabi i teško dostupni izvori hrane, konstanta seoba, vjetar koji doslovno sleđuje sve što se kreće, gotovo pola godine bez sunčeve svjetlosti… Praznina u kojoj se gubi svaki značaj ljudske jedinke… Okoliš koji čovjeku ulijeva osjećaj da ne pripada tamo i da nikada neće pripadati… Visoka stopa suicida zabilježena među nekim grupacijama pridošlica u tundru naseljenih pod pritiskom sovjetske vlade postaje prilično razumljiva ako se zamisli (ili barem pokuša zamisliti) taj okoliš.

U takvoj okolini ljudska je psiha izložena konstantnom i nemilosrdnom napadu. Drevni Samoyedi su to morali osjećati. A sada zamislim da u tom okolišu imate biće nevjerojatne, graciozne ljepote i šarma. Zamislite da to biće još k tome ima veselu narav neopterećenuLajka - beba bilo kakvim brigama. Bilo vani svjetlo ili tama, bilo vani +10 ili -40 stupnjeva, to biće se svejedno smiješi. A uz to nije lakomisleno, uživa raditi s vama i traži od vas da ga uključite u svoje aktivnost. I smije se… cijelo vrijeme se smije… Samoyedi su bili mudar narod. Shvatili su da za uspješno preživljavanje nije dovoljno imati društvo vrijednog i izdržljivog psa. Bilo je potrebno uzgojiti psa koji će uz sve to biti i lijep i pun volje za životom.

Ne živimo svi u tundri. No ponekad se tako osjećamo. Najveća korist od samojeda je estetska i psihološka (što se na kraju svodi na ovu drugu). Njegova konstantna želja za igrom, duboka privrženost i konstantan osmjeh… To je na kraju ono što stvara nevolje vlasnicima kad ga šeću po kvartu. Samojedi ne razlikuju ljude… Oni ih jednostavno vole…

04.06.2008.

Povijest pasmine

S porijeklom koje seže direktno do vučjih predaka samojed pripada jednoj od tri pasmine takozvanog pra-tipa (ostale dvije su sibirski haski i aljaški malamut). Ove pasmine su prve tri koje su se izdvojile od vučjeg pretka i počele živjeti s ljudima. Iako genetski jako sličan vuku, duga povijest suživota s ljudima promijenila je narav samojeda.

Ime pasmine potječe od naziva grupe sjevernih sibirskih plemena, Samoyed. Samoyedi su bili stočarski nomadi. Njihov život je bio usko povezan sa krdima sobova koja su uzgajali. Kao takvi, pse su koristili većinom za kontrolu i nadgledanje stada te za njegovu obranu od vukova i medvjeda. Manje su korišteni za vuču saonica jer su sobovi to činili efikasnije. Prema legendi, samojedi su bili prva vrsta pasa koja je imala ekskluzivno pravo spavanja u šatoru gospodara. Ovo nije dokazano, ali iz činjenice da narav ovih pasa odlikuje duboka privrženost prema svim ljudima (jednako prema poznatima i strancima), može se zaključiti da su imali neki poseban status jako dugo vremena koji ih je priviknuo da se prema ljudima ponašaju tako prijateljski. Nažalost, zaslugom revolucije u Rusiji počela je represija nomadskog načina života od strane države. Plemena Samoyeda su bila prisiljenaLajka, šuma odreći se svog načina života i “civilizirati” se. Ovo je imalo dvije važne posljedice. Kao prvo, uzgoj pasmine na tom području je smanjen. Kao drugo, zbog zatvorenosti režima, nije bilo moguće koristiti se znanjima o uzgoju ovih pasa onih ljudi koji su ga prvi uzgajali. Sve to skupa je dovelo do toga da nakon I. svjetskog rata nije bilo značajnijeg doprinosa pedigreu samojeda s područja njegove izvorne postojbine. Ono što znamo o samojedima i primjerci koje danas imamo potječu od malobrojnih primjeraka koji su doneseni u Europu u 19. st. bilo posredstvom polarnih istraživača koji su ih kupovali od Samoyeda na putu prema Arktiku, bilo posredstvom nekih drugih činioca i osoba.

Iako prvi pisani zapisi o samojedima potječu iz 1696. (Adam Brandt), prvi primjerci koji su službeno zabilježeni “južnije od Sibira” pojavili su se na Engleskom dvoru oko 1880 godine. Kći kraljice Viktorije, Aleksandra, udala se za Rusa, Czara Nicholasa II. Kako je njen brat, Princ od Walesa jako volio pse, ona mu je iz Rusije poslala nekoliko primjeraka od kojih su neki bili pasmine samojed. Bio je to kraljevski ulazak pasmine na područje Europe.

Vrlo brzo uslijedio je uvoz još nekoliko primjeraka koji su dokumentirani i registrirani (1889. Ernest Kilburn-Scott, “Sabarka”; 1893. nepoznati mornar, “Whitey Petchora”…). Prvi primjerci nisu bili potpuno bijeli. Prvi potpuno bijeli primjerak došao je iz zapadnog Sibira, a donio ga je i fotografirao 1894. kapetan Labourn Popham.

Kontrolirani i standardizirani uzgoj samojeda međutim nije počeo sve do polarnih ekspedicija. Polarni istraživači su nakon povratka donijeli još nekoliko primjeraka u Englesku, Norvešku, SamojedNovi Zeland i Australiju. (Ekspedicije Nansena, Amundsena, Jacksona i Shackletona) . Iz Amundsenove ekspedicije ostao je slavan samojed Etah, predvodnik čopora koji je prvi došao do Južnog Pola.

Ključan trenutak za početak kontroliranog i sustavnog uzgoja bio je posjet bračnog para Kilburn-Scott zoološkom vrtu u Sydneyu. Tamo su pronašli primjerak izložen u istom kavezu s dva tigra (!!) te ga uspjeli otkupiti i dovesti u Englesku. Nazvali su ga “Antarctic Buck”. S ovim psom i još nekoliko primjeraka koje su posjedovali od prije počinje povijest sustavnog uzgoja samojeda u Europi. Killburn-Scott su definirali karakteristike koje odlikuju pasminu (tzv. uzgajivački standard) i započeli sa sustavnim uzgojem. Zanimljivo je da u standardu koji su sastavili postoji stavka koja kaže: “sve boje su dozvoljene; preferirana je bijela”. Iako međunarodna kinološka organizacija i danas priznaje tu stavku (psi kremastim nijansama imaju pravo nastupati na izložbama) teško je da ćete takve samojede doista i vidjeti.

04.06.2008.

Samojed - povijest osmjeha s dalekog sjevera

Blještavo bijelo, dugo, gusto i meko krzno. Šiljasta crna njuška. Kitnjast i preko leđa prebačen rep. Tamne, malčice ukošene oči. Gordi, graciozan hod pritajene snage odaje biće koje je svjesno svoje ljepote. I kao suprotnost: širok “osmjeh” koji odaje veslu i jednostavnu narav, narav bića koje živi od danas do sutra i nada se da će taj period biti ispunjen sa što više igre. Vlasnici koji ga šeću često svjedoče o prilaženju potpunih stranaca privučenih i opčinjenih ovim psom. Jednom kad prođete rukom kroz krzno samojeda gotovi ste, nećete više moći prestati. A on će se potruditi da to iskoristi što bolje može. Tvrdoglav, ljubazan, izdržljiv, zaigran, svojeglav i duboko privržen… Sve je to samojed (Samoiedskaya Sobaka, Nenetskaya Laika), najljepši pas na svijetu.

04.06.2008.

samojed

Samojed,to je uvjek 'nasmijani kavalir'  sa svojom briljantnom bijelom bojom dlake i tipičnim izrazom lica.Uživa u vježbanju, no potrebno mu je ljudsko društvo;izvanredan je član  obitelji,no može biti i izuzetan saputnik onima koji žive sami. Ne jede puno unatoć svom energičnom načinu života. Nisu osobito dobri čuvari.

04.06.2008.

Održavanje higijene psa i njega

Održavanje higijene kod psa je veoman bitan dio njegovog cuvanja jer je prljav pas veoma ugružen od brojnih nametnika, a samim tim i od brojnih bolest. Ovo je pogotovo važno ako pas svama dijeli vaš stambeni prostor.

Kod samojeda je kupanje potrebno rijetko, max. dva puta godišnje, i to onda po pravilu za bijele pse. Ovo nepodrazumjva pranje uprljanih nogu ili pojedinih dijelova tijela. Samojedi su jedna od rijetkih rasa koja sama sebe liže i tako čisti, pa se nemojte iznenaditi ako ga uvece ostavite sa prljavim sapama, a ujutro bude potpuno bijel i cist.

Veoma je vazno redovno gledati cistoću ušiju psa pogotovo ljeti kada je trava puna krpelja, a oni veoma cesto ulaze u uho...

Komentarisite!!!

04.06.2008.

Karakter samoyeda

Želim ovdje prenijeti uz moja saznanja i od saznanja drugih uzgajivača i dostupne literature uglavnom na engleskom jeziku, svima onima koji se zanimaju za samojede ...
Posebno bih istaknuo pomoć prvog i jedinog do sada objavljenog opširnijeg i kvalitetnog priloga u hrvatskom tisku, dio iskustva obitelji Mlačak, višegodišnjih izuzetno uspješnih uzgajivača i zaljubljenika u ovu prekrasnu pasminu.

Samojedi su predivni psi vesela, osmjehom ukrašena izgleda. Već na prvi pogled u licu im se zrcali vedra i vesela pseća duša. Nježni, mazni, privrženi, ali savršeno samostalni. Vrlo su skromni psi u stanju prilagoditi se svim uvjetima života na planeti, uz samo jedan uvjet s njihove strane - da budu voljeni.
Pravi samojed međutim ne može nikad biti savršeno poslušan pas, jer iako jako lako i brzo uči, iako mu je posebno zadovoljstvo raditi zajedno s vlasnikom, također će rado samo ako mu se pruži prilika i "samostalno odlučivati". Upravo kod samojeda nalazimo nešto što se inače ne nalazi, a to je samosvojna vrsta dominacije - dominantnost višeg tipa.
Samoyedi nisu svoje pse držali samo kao zaprežne pse, dapače, služili su oni njima kao lovni, ali i kao čuvarski, odnosno pastirski psi čuvajući stada sobova. Sobovina je inače bila glavna hrana i ljudima i psima. Psi su živjeli kao sastavni dio ljudsko-psećeg čopora u plemenskoj zajednici sa svojim ljudima. Uz čuvanje, lov i vuču služili su im i kao dodatni izvor topline grijući djecu Samoyeda u dugim zimskim noćima. Za razliku od drugih pasmina vučnih pasa (huskija, malamuta ...) koji su noći provodili isključivo van ljudskih nastambi, samojedi su provodili noći u šatorima. Bio je to značajan pomak na hijerarhijskoj ljestvici ljudsko-psećeg čopora.
Vjeruje se da je upravo stalni boravak uz ljude i tijekom noći razlogom razvitku neagresivne dominantnosti – čak i ponajbolji radni psi koji bi pokazali crtu agresivne dominacije – ugrizavši čovjeka ili dijete, pokušavajući time sebi izboriti položaj vođe ljudsko-psećeg čopora – bivali su trenutno usmrćeni. Ostajali su za daljnji uzgoj samo psi kojima je agresija bila posve strana.
Njihova funkcija čuvara bila je ipak rezervirana za čuvanje sobova, bili su pastiri i goniči stada. U širokim nenaseljenim prostranstvima na kojima su obitavali Samoyedi svaki je rijetki gost bio dobrodošao, pa i neznanac. Od pasa se očekivalo da tek zvonkim lavežom najave pridošlice. Ovakve stroge «uzgojne kriterije» nije zadovoljavao velik broj pasa, ali tijekom godina psi Samoyeda postali su ono što su i danas – samouvjereni, dominantni psi, ali bez i najmanjeg znaka agresivnosti prema ljudima ili psima.

Karakter samojeda je mogli bismo reći jedinstven u psećem svijetu. Gotovo je posve neshvatljivo kako je moguće stvoriti psa u kojem su na tako nevjerojatno dobar način spojeni gotovo sasvim suprotni oblici ponašanja: društvenost i otvorenost prema svemu što ga okružuje, uz izrazitu nježnost i potrebu za ljubavlju i maženjem s jedne strane sa željom za dominiranjem i nepokoreni duh s druge strane.
Svaki vlasnik samojeda može to vidjeti na svom psu: pas koji se cijelim bićem veseli s "osmjehom" na licu, a istovremeno se odupire svakom obliku prisilnog učenja, ako to njemu u određenom trenutku nije zanimljivo.
Ovaj pas neće nikad zamjeriti svojem vlasniku pokušaj da ga se posjedne ili polegne, on se pak samo usprotivi i najvjerojatnije će i dalje ostati stajati. Na prisilu reagira krajnjim otporom. Gotovo nadnaravnom snagom ostaje uporan u svojem prvotnom ponašanju. Iskonska želja za dominacijom i kretanje ispred svih razlogom je da vlasnici ovih pasa vremenom jako dobro razviju svoje mišiće.
Bitka za dokazivanje tko je tko u čoporu sa samojedom mora se izboriti u štenećem uzrastu, inače, propusti li se to vrijeme, vlasnik je unaprijed osuđen na potčinjeni položaj.
Batine i strog odgoj definitivno nisu iz raja izišli, kad je riječ o odgoju samojeda. Jedini način kako možete zaslužiti povjerenje i poštivanje svojeg samojeda je da budete u svemu bolji i ispred njega i samo na taj način ćete zaslužiti da vas vaš pas poštuje kao vođu čopora.
Imate li mužjaka, koji su pak znatno snažnije volje od ženki i posebno izrazitije težnje za dominacijom, na žalost ova vrsta nadmetanja zna ponekad biti vrlo naporna.
Samojed definitivno iz svega pobrojanog nije pas za svakoga, a mužjaci posebno nisu pogodni za početnike. Njih se preporuča samo ljudima koji imaju čvrstu volju baviti se svojim psom, kao i onima koji se na prvi znak neposluha od strane psa neće naći preplavljeni paničnim strahom, već će znati izići na kraj s nepokorenim duhom samojeda.
Preporučuje ih se u šetnje voditi isključivo na dugoj uzici, jer uslijed snažnog lovnog nagona i sklonosti lutanju to je pas kojeg se lako može u šetnji izgubiti. Preporuka vlasnicima je da se za samojeda ima vrt, ali napomena da ne zaborave da vrt nije zamjena za toliko im potrebne šetnje. Ipak su samojedi vučni psi.
U njihovim genima spavaju stotine tisuća pretrčanih kilometara njihovih predaka! Jeste li se spremni suočiti s tom težnjom svojeg psa?
Savjestan vlasnik mora naći neku zabavu svojem psu, kroz koju će se on moći isprazniti. Pravilno radno opterećen samojed je sretan samojed, i obrnuto samojed koji se dosađuje ravno je elementarnoj nepogodi.
Jako dobro im leži agillity, u kojem se njihova istrajnost i prilična brzina mogu pokazati u punom sjaju. Dobri su i kao psi spasioci unesrećenih iz lavina. Nije pogodan kao pas za čuvanje imovine, jer nema potrebnu oštrinu, ali će zvonkim lavežom najaviti svakog pridošlicu - samojed je od onih pasa koji rado i često laje.

Građa tijela i funkcija:
Kad se priča o građi tijela samojeda nije moguće ne spomenuti dvije najbliže pasmine po funkciji i građi tijela: huskije i aljaške malamute. Obje ova pasmine kao i samojedi su vučni psi iz polarnih prostora. Funkcija im je dakle vrlo slična, gotovo istovjetna, no različiti su bili uvjeti u kojima su ove pasmine stvarane i od tuda njihove razlike: huskiji su najnježnijeg kostura i prema tome najlaganije građe, dok su aljaški malamuti najsnažnije građe i najkrupnjeg kostura. Samojed je negdje između njih, ali važno je istaknuti da kostur samojeda nikad ne smije biti premasivan, tako da pas odaje grubost i djeluje nepokretan, ali isto tako niti tako lagan da djeluje krhko.
Ali otkud ove razlike pitat ćete se – zapravo opet se moramo vratiti na priču o funkciji. Funkcija psa uvjetuje njegovu građu. Iako vučni pas kao i husky i malamut, samojed je stoljećima kod Neneca korišten i kao okretan lovni pas, pastirski pas čuvar stada sobova ili pas za pratnju. Stoga njegova građa nikako nije građa suhog mišićavog trkača poput ove dvojice, zato najčešće niti u trkama saonica samojedi nisu psi za prvu postavu, oni jesu izdržljivi, vjerojatno i najizdržljiviji od ostalih, ali nisu najbrži.
Forma tijela samojeda nije u kvadratu, on izlazi iz kvadrata, što znači da je duljina tijela od prsne do sjedne kosti dulja od visine psa u grebenu koja iznosi prosječno 57 cm, od 54 do 60 cm za mužjake i 53 cm u prosjeku za ženke (od 50 do 56 cm). Zasluga za ovakvu formu je u funkciji kasača.
Kretanje mora biti slobodno i snažno, širokog koraka i dobrog potiska. Samojed je radni pas i kao takav mora imati prvoklasno kretanje, obilježeno snažnim pokretima stražnjih nogu povezanih na harmoničan način s izdašnim iskorakom prednjih nogu. Korak je to koji je užitak promatrati.
Glava samojeda je jedinstvena, osnovno obilježje samojeda kao pasmine i izdvaja ga od svih drugih pasmina. Nasmješeni izraz na veselom licu, mesnate, nevelike, čvrsto postrance po vrhu glave nasađene uške, zaobljena usta, tamne oči i usne stvaraju lik psa prepoznatljivog širom svijeta. Nasmijanog psa vesele naravi.
Dlaka svima trima pasminama je prilagođena uvjetima polarne klime, dvostruka sastavljena od guste vunaste podlake koja čuva toplinu tijela i jake čvrste vanjske dlake kojoj je zadaća odbijati snijeg i led s krzna psa. No dlaka samojeda je najdulja i jedina bez ikakvog psećeg mirisa.
Građa prsnog koša svih triju pasmina je slična – srce je smješteno u srcolikom prsnom košu, dubokom do lakta, samojed nikako ne smije imati 'bačvasti' grudni koš ili uski, spljošteni poput setera ....
Vrlo pokretne uške odaju raspoloženje ovog psa: uspravne su kad su živahni, usmjerene i pozorne pažnje, priljubljene u trčanju, radu, spavanju ili kad naprave nešto što ne bi smjeli, pa od vlasnika dobiju ukor.
Oči samojeda tamno smeđe boje ne smiju djelovati okrugle, oblika su jednakostraničnog trokuta i lagano ukoso usađene. Ovaj oblik im daje forma očnih kapaka karakteristična za sve pse sa sjevera, a nastale kao način da se zaštiti vid od snježnog sljepila. Za razliku od srodnih pasmina kod samojeda se plavo oko ne tolerira.
Više o samom standardu i komentaru standarda na stranici STANDARD.

Bolesti i mane
Displazija

Iako ne veliki psi, pasminski su izrazito opterećni ovim poremećajem. U populaciji samojeda HD je nažalsot prisutna kod 65% pasa.
Dr. Joan Turkus Sheets (u vlasništvu ima BIS samojeda) napisala je o displaziji:
Postoji značajna prisutnost displazije kuka u samojeda, kao i u ostlaih velikih pasmina. To nas uzgajatelje opominje da zaziremo od ove nasljedne bolesti čija se incidencija može smanjiti selekcijom. Displazija kuka je nasljedna malfomacija (loša oblikovanost) zgloba kuka kod koje su normalni odnosi kugle (vrh bedrene kosti) i čašice (udubljenje u zdjelici u koje ulazi bedrena kost) - poremećeni. Ovo dvoje slabo pristaje i zglob je labav. Kao rezulatat te nestabilnosti zgloba najčešće se razvije degenerativna bolest zgloba - osteoartritis.
Kako već znamo displazije HD može se ustanoviti pouzdano samo rtg. snimanjem. Fizičkim se pregledom teško može ustanoviti osim kod jako zahvaćenih pasa s teškim i najtežim stupnjem displazije. Psi s blažim i blagim stupnjem HD-a mogu se kretati sasvim dobro, posebno u mladosti.
U sve štenadi pri okotu zglob je normalan, do razvitka abnormalnosti dolazi rastom i razvijanjem, uobičajeno rtg. snimanje kod nas vrši se sa 12 mj. starosti, iako se kod nekih HD može razviti i kasnije. U Europi je obavezno snimanje za sve velike pasmine sa navršenih 18 mj. starosti psa. Konačna dijagnoza zdravih ili displastičnih kukova se ne bi smjela postavljati sve do završetka rasta i razvoja kostura, negdje s navršene dvije godine života.
Neke su linije ipak manje zahvaćene displazijom i to kod onih uzgajivača koji su svjesno i savjesno generacijama izbacivali displastične pse iz uzgoja.
Šveđani na Veterinarskom fakultetu vrše opsežna istraživanja i njihovi su rezultati pokazali četverovrsne uzroke dispalziji: nasljedni činitelj, okolina, prehrana i trauma ili ozljeda u ranom uzrastu šteneta.
Štence treba hraniti kvalitetno, ali ne smije im se dozvoliti da se udebljaju i postanu punašni. Mogu se igrati i skakutati u dvorištu, ali u šetnju samo na povodniku. Napornije vježbe, istrčavanja i slično ne prakticirati sve do navršenih 6-7 mj. Preporučuje se čvrsta podloga po kojoj se neće sklizati.

Ukratko
Zahvaljujući brojnim vrlinama, pogotovo jer nije nimalo zagrižljiv, s godinama se pokazao kao odličan kućni pas i u cijelom svijetu uživa samo simpatije.
Prekrasan je izgledom, osobito ponašanjem. Ima samo jednu "manu": kad laje, čini to veselim tonom. Rado se igra s djecom i odraslima.
Samojed je pas vučjeg tipa. Dojmljivom i raskošnom nastupu značajno pridonosi to što je samojed snažan, aktivan, graciozan pas s nevjerojatnom izdržljivošću. Miran je, dostojanstven, poslušan, vjeran i privržen. Dlaka mu ostaje čista i bez pranja.
Za one koje ne odobravaju držanje pasa u stanu samo zato što psi smrde jedan mali podatak - samojedi su psi čija dlaka je gotovo bez mirisa!
Rado uči, osobito ako to činite "razgovorom" i prepoznavanjem što hoće u određenom trenutku, ali je sigurno da vlasnikovo dobročinstvo neće zlorabiti. Kontakti s njim moraju biti lišeni grubosti, njegova mirnoća i dobrota djeluju gotovo terapeutski u današnjem užurbanu vreme

04.06.2008.

Paraziti

Sve parazite koje žive kod pasa možemo podijeliti na spoljašnnje i unutrašnje. U spoljašnje spadaju buhe, krpelji i razne vrste šugaraca. U unutrašnje spadaju razne vrste glista i pantličara.

Komentarišite više!!!

04.06.2008.

Štenećak

 

 Štenećak je jako zarazna bolest. Karakteriše se visoka temperatura preko 40, odbijanje hrane, neveselost, crvenilo svih sluznica, jakim gnojnim iscjetkom iz očiju. Virus napada veči broj organa i to: Pluća, želudac, crijeva, a najteži je oblik kada napadne nervni sistem.Izljećenje je moguće, ali se mora biti max uporno.

04.06.2008.

Bjesnilo

Bjesnilo je virusna bolest centralnog nervnog sistema(mozga) sisara. Prenosi se ujedom bolesne, zaražene životinje.LIJEK NE POSTOJI i umire se u najvećim mukama! Period inkubacije može da traje vrlo dugo (3 do 6 nedjelja), a za to vrijeme pas mijenja svoje uobičajno ponašanje. Povlači se u mrak, postaje plašljiv i na kraju agresivan. Jedina preventiva je blagovremeno i obavezno vakcinisanje pasa.

Odgajivajući i vlasnici pasa izbjegavaju davanje ove vakcine mladim psima jer navodno zaustavlja razvoj psa, pogotovo u dobijanju visine i krupnoće!!!

 

04.06.2008.

Zarazne bolesti

U zarazne bolesti spadaju:bjesnilo, štenećak,leptospiroza,zarazno zapaljenje jetre(hepatitis), parvoviroza!

04.06.2008.

Smotimes marie dancer-Ponekad polarna svjetlost

On je druželjubivi pas.Nevoli nikada da bude sam. Gdje je društvu tu je i on!!!

 

Molimo vas da ostavljate vise komentara!!

03.06.2008.

nešto

Grupa

V. FCI skupina

Sekcija

Nordijski psi za vuču

Temperament

Odan, prijateljski nastrojen

 

Veličina

Veliki pas

Hranjenje

Puno jede

Aktivnost

Puno kretanja

Socijalno ponašanje

Umjereno

Koliko je dobar čuvar

Dobar čuvar

Trening

Umjereno

 

Namjena

 

Zemlja porijekla

Rusija

Godina nastanka

1600.

Boje

Bijela

Visina (min)

46 cm

Visina (max)

55 cm

Težina (min)

23 kg

Težina (max)

30 kg

Životni vijek (min)

12 godina

Životni vijek (max)

15 godina

 

03.06.2008.

mali,mali!!!

Povijest i podrijetlo [uredi]

Zemlja podrijetla je Rusija, Zapadni Sibir. Ime je dobio prema sibirskom nomadskom plemenu Samojeda. Izvorni naziv je Samojedskaja sabaka. U Englesku je stigao 1889. posredstvom Kilburna Scotta. Pripadnici te engleske loze su rašireni po cijelom svijetu. Istraživači Ernest Shackleton i Fridtjof Nansen su ih koristili pri ekspedicijama na Sjeverni pol.

Karakteristike [uredi]

Priznaju ga organizacije :AKC, ANKC, CKC, FCI, KC, KUSA Veličina: mužjak 57 cm, a ženka 53 cm; odstupanja od 3 cm prema dolje ili gore su dozvoljena. Dlaka: vanjska dlaka je gruba i strši, poddlaka je gusta i mekana; boja je bijela, kremasta ili bijela s oznakama boje biskvita. Druga obilježja: široka glava; bademaste oči; dugački, bogato odlakani rep koji nosi preko leđa; debele uši-polukružne na vrhu i ne previše velike.

Narav i njega [uredi]

Veseo je, ljubazan, inteligentan i relativno uslužan, ali ne i "ropski odan", zna biti izuzetno tvrdoglav, osjećajan i drag, dominantan i oprezan, privržen. Vrlo je zaigran i ostaje zaigran do duboke starosti. Voli lajati. Nije osobito dobar čuvar. Živi u kući s vlasnicima i dobro se slaže s djecom. Potrebno mu je puno kretanja. Njega dlake je vrlo zahtjevna, pri češljanju treba paziti da mu se ne ošteti poddlaka.

Odgoj i socijalno ponašanje [uredi]

Odgoj je dug proces i treba ga započeti što ranije. Vježbe moraju biti pune promjena jer iste naredbe dovode do izražavanja njegove tvrdoglavosti. U ranoj mladosti ga treba naučiti na mačke i druge domaće životinje. Prema drugim psima znaju biti povremeno dominantni. Oni su lovački psi-love sve što se kreće. Iz tog razloga je važna socijalizacija s ostalim životinjama.

Samojed je izvanredna pasmina psa koja će kod svakoga čovjeka izmamiti osmijeh. Vrlo je druželjubiva i društvena. Povezana je s ljudima. Greška je staviti ovu pasminu na lanac i stalno držati u dvorištu, od davnina se naučio na ljudsku prisutnost, tako da mu je potrebno dopustiti ulazak u ljudsku kuću

03.06.2008.

Sibiracccc

Sibirski samojed je štene koje veoma brzo odrasta i još brže postaje samostalno i neovisno.Visina odraslog muškog samojeda je 54 do 60 cm, a odrasle ženke 50 do 56 cm, dok im se težina kreće između 20 i 30 kg.Štene samojeda je nešto zaista specifično i posebno, a o čemu točno govorim znati ćete kada ga prvi puta ugledate. Jer ta mala snježna pahuljica na kojoj se samo ističu tamne oči i njuškica ne mogu ravnodušnim ostaviti nikog, pa čak ni one koji se ne bi svrstali u skupinu ljubitelja pasa.

03.06.2008.

Samojed-pas kojeg moramo voljeti

Sibirski samojed je štene koje veoma brzo odrasta i još brže postaje samostalno i neovisno. Zato nije nikada prerano da kupite samojeda jer lakše ćete s samojedom koji je recimo "premlad" nego s onime koji je već stekao svoje navike pa će zbog toga teško usvojiti ono što vi zahtijevate od njega.

Štene samojeda je nešto zaista specifično i posebno, a o čemu točno govorim znati ćete kada ga prvi puta ugledate. Jer ta mala snježna pahuljica na kojoj se samo ističu tamne oči i njuškica ne mogu ravnodušnim ostaviti nikog, pa čak ni one koji se ne bi svrstali u skupinu ljubitelja pasa. Već s dvadesetak dana starosti štenaca će iz njihove kućice dopirati njihov lavež i režanje koji su posljedice beskonačne igre i veselja.

Samojed je pas koji veoma brzo postaje samostalan i nezavisan o majci, uostalom kao i druge “snježne“ pasmine, i zato mu je uvijek potrebno neko društvo, jer kada je sam i zaboravljen on je jednostavno nesretan. Samojed je jednostavno pas koji mora imati svoju obitelj, svoj "čopor" jer samo tada je on u potpunosti sretan i zadovoljan.

Svima koji razmisljaju kojeg psa da uzmu moja topla preporuka je Samojed, evo samnom zivi jedan u stanu i ne pravi vece probleme, jedino sto vam dlake ostavlja svuda :/

 

Samo komentarisite!!!

03.06.2008.

Mali

POVIJEST:
Ime samojed dolazi od plemena Samoyed u Sjevernoj Rusiji i Sibiru. U južnim dijelovima tog područja taj narod je upotrebljavao bijele, crne i pse s smeđim flekama kao čuvare sobova; u sjevernim krajevima psi su bili potpuno bijeli, imali su blag temperament i koristili su ih kao lovačke pse i pse za vuču saonica. Psi su živjeli vrlo povezano s vlasnicima živeći s njima u istom šatoru i služeći vlasnicima za zagrijavanje.

Prvi europski istraživači tog područja opisivali su dugodlake bijele, crne i crno-bijele pse. Pustolov Took napisao je 1779. godine da Samojedi "upotrebljavaju svoje pse za vuču saonica .... i da nose odjeću od čupavog psećeg krzna". Trgovci krznom koji su putovali u Sibir radi samurovine doveli su u Englesku prve primjerke te pasmine. Godine 1889. Britanski zoolog Ernest Kilburn Scott je proveo tri mjeseca 1889. godine s pripadnicima plemena Samoyed. Vrativši se u Englesku donio je smeđe muško štene po imenu "Sabarka". Kasnije je uvezao kuju krem boje "Whitey Petchora" iz zapadnog dijela Urala i sniježno bijelog mužjaka "Musti" iz Sibira. Tih nekoliko pasa kao i drugi psi koje su donijeli istraživači su osnova za samojede kakve danas poznajemo na zapadu. Prvi standard samojeda je napisan u Engleskoj 1909. godine

U svoju prvu polarnu ekspediciju 1890. godine Fridtjof Nansen poveo je bijele i crno-bijele samojede. Kuja imenom "Etah" predvodila je zapregu norveškog istraživača Roalda Amundsena na njegovoj prvoj ekspediciji na Južni pol 1911. godine. Pasmina je rano ustanovljena i u Australiji, ubrzo nakon što je Scott poveo samojede u drugom pokušaju osvajanja Južnog pola.

Samo 12 pasa te pasmine dobilo je priznanje za utemeljenje pasmine samojeda kakve danas imamo. Većinu su doveli istraživači i engleski uzgajivači koji su putovali u te daleke krajeve.

OPIS:
Snažan pas, dinamičan, aktivan, visok od 46 do 53cm, težak oko 20 do 30kg. Glava je snažna, klinasta, njuška crna ili smeđa, čeljusti snažne, oči tamne, kose, duboko usađene; uši srednje veličine, neznatno zaobljenih vrhova i uspravno nošene; rep je dug, obilno obrašten dlakom, nošen zavinut na leđima. Noge su čvrste i mišićave, šape plosnate, obrasle dlakom. Dlaka je gusta, gruba, nije valovita, donja dlaka je gusta i mekana i brani ga od polarnih temperatura. Najpoželjnija je bijela boja, ali se prihvaćaju i žućkasto bijela, žuta, crno-bijela, i smeđe-bijela boja.

NARAV:
Miran pas, prijazan, dostojanstven, poslušan, vjeran, privržen. Budući da je naviknut na radu u čoporu, ne ispoljavaju se uvijek te sve njegove divne vrline, ali čim pripadne samo jednom gospodaru, postaje najbolja, najveselija i druželjubljiva životinja.

KORIŠTENJE:
Klasičan pas za vuču saonica, sposoban je vuči teške tovare na velike udaljenosti. S velikim je uspjehom korišten za lov na tuljane i morževe, za čuvanje stada sobova i za obranu osoba. Pokazao se i odličnim kućnim psom; lijep je i prijazan pa u čitavom svijetu uživa simpatije. Apsolutno nije zagrižljiv, rado se igra s djecom i čist je. Jedina mu je mana da često laje, ali veselim tonom.

HRANA:
Idealni dnevni obrok sastojao bi se od 300g mesa i 150g riže i povrća. Budući da je samojed eksimski pas naviknut je na malo hrane pa i na gladovanje, nije izbirljiv.

NAPOMENA:
Jedna je od vrlina samojeda i ta da mu dlaka ostaje čista i bez pranja. Ipak je treba dnevno četkati, naročito ljeti, kad se množe paraziti.

03.06.2008.

Sibirac mali!!

     Ova pasmina je dobila ime po svojim prvim gospodarima, Samojedima iz Sibira koji su ih koristili za okupljanje i čuvanje jelena, te za vuču saonica i uprkos teškim uvjetima u kojima su prebivali, nikada nisu postali lovci niti tipični psi čuvari jer oni dolazak nepoznatih najavljuju s velikim veseljem i radošću.

 Ipak najveću popularnost ovome psu u čitavome svijetu je donio njegov prekrasan izgled i dobra, privržena narav. Kada pogledate sibirskog samojeda imate osjećaj kako Vam se smije, a to odražava njegovu privrženost svim ljudima i životinjama. Njegovom specifičnom izgledu najviše pridonosi duga, bijela dlaka koja se sama čisti i nema gotovo nikakvog mirisa, ali potrebno ju je i redovito četkati.

Samojed je elegantan pas srednje veličine, a prvo što ćete na njemu uočiti su vjerojatno njegove smeđe, tople i vesele oči, te njegov tamni nos, a čitav izgled glave najbolje nadopunjuju uspravne, trokutaste uši dobro pokrivene dlakom.  

Tijelo psa je širokih i mišićavih leđa kao i dubokih i širokih prsa, a isto je prekriveno dugom bijelom dlakom koja može biti snježno bijela, ali i krem, što raste kroz meki sloj pripijen uz tijelo. Kada se kreće odmah čete na njemu uočiti neku dozu sigurnosti i samouvjerenosti jer iako je on pas koji će ugoditi čovjeku i to činiti s velikim veseljem i radošću, on nikad nije postao ponizan pas i do današnjih dana je zadržao nonšalantne osobine svojih predaka.

Visina odraslog muškog samojeda je 54 do 60 cm, a odrasle ženke 50 do 56 cm, dok im se težina kreće između 20 i 30 kg, a pojavljuju se u više linija kao što su tkz. "medvjeđa" ili "lisičja", a što prvenstveno slikovito prikazuje same konture izgleda psa.

Samojed je pas koji je uvijek spreman za igru i veoma se dobro slaže s djecom svih dobi i uzrasta, ali naravno nitko ne voli da ga se maltretira pa tako ni on, a zaigran će biti i s desetak godina na svojim jakim plećima.

Sibirski samojed spada u grupu pasa koje ne povezujemo s nikakvim karakterističnim bolestima ili problemima pa se tako može slobodno reći da nećete imati potrebu za pretjeranim druženjem s veterinarima, ako izuzmemo redovna cijepljenja protiv bolesti.

Najveći neprijatelj samojeda, a i dr. pasa duge i guste dlake, mogli bi se nazvati krpelji i na to morate obratiti posebnu pozornost. Kada zatopli poslije zime, kreće najezda krpelja i tada treba odmah psu staviti "frontline» ili neki dr. preparat, i uz to redovno pregledati psa nakon šetnje jer prave i 100 % zaštite baš i nema. O tome sam malo više pisao kod huskya pa obavezno pročitajte radi sebe i svoga psa.    

Ako ste više čitali o samojedima onda ste se vjerojatno često susreli s pojmom "samojedov osmijeh" i kako on često komunicira svojim lavežom na način kao da priča sa svojim vlasnikom, ali te pojmove čete najbolje shvatiti kada ugledate samojeda i kada Vam ih on na svoj način objasni i prezentira jer riječi za to nisu dovoljne.

 

Ako trebate društvo i prijatelja koji će Vas voljeti i poštovati, ali i radoznalo prihvaćati sva nova iskustva i ljude oko sebe, potražite svog samojeda jer ubrzo čete shvatiti da i niste trebali čekati tako dugo za donošenje ove veoma jednostavne odluke.

03.06.2008.

Samojed

Sibirski samojed je štene koje veoma brzo odrasta i još brže postaje samostalno i neovisno. Zato nije nikada prerano da kupite samojeda jer lakše ćete s samojedom koji je recimo "premlad" nego s onime koji je već stekao svoje navike pa će zbog toga teško usvojiti ono što vi zahtijevate od njega.

Štene samojeda je nešto zaista specifično i posebno, a o čemu točno govorim znati ćete kada ga prvi puta ugledate. Jer ta mala snježna pahuljica na kojoj se samo ističu tamne oči i njuškica ne mogu ravnodušnim ostaviti nikog, pa čak ni one koji se ne bi svrstali u skupinu ljubitelja pasa. Već s dvadesetak dana starosti štenaca će iz njihove kućice dopirati njihov lavež i režanje koji su posljedice beskonačne igre i veselja.

Samojed je pas koji veoma brzo postaje samostalan i nezavisan o majci, uostalom kao i druge “snježne“ pasmine, i zato mu je uvijek potrebno neko društvo, jer kada je sam i zaboravljen on je jednostavno nesretan. Samojed je jednostavno pas koji mora imati svoju obitelj, svoj "čopor" jer samo tada je on u potpunosti sretan i zadovoljan.

03.06.2008.

Štenac samojeda izgleda popput polarnog medvjedića

Prvi europski istraživači tog područja opisivali su dugodlake bijele, crne i crno bijele pse. Pustolov Took napisao je 1779. god da Samojedi"upotrebljavaju svoje pse za vuču saonica... i da nose odjeću od čupavog psećeg krzna" .Trgovci krznom koji su putovali u Sibir radi samurovine doveli su u Englesku prve primjerke te pasmine. Godine 1889. Ernest Kilburn_Scott doveo je kući jednog psa, a on i njegova žena postali su veliki obožavateljo i ugajači pasa samojeda.

U svoju prvo popularnu ekspediciju 1890.god Fridtjof Nansen poveo je bijele i crnobijele samojede. Kuja imenom "Etah" predvodila je zapregu norveškog istraživača Roalda Amundesena na njegovoj prvoj ekspediciji na Južni pol 1911.god. Pasmina je rano ustanovljena i u Australiji, ubrzo nakon što je Scott poveo samojede u drugom pokušaju osvajanja Južnog pola.

03.06.2008.

Samojed-Osmijeh se zove imenom mojim

Ovi sjeverni psi bili su temelj za nekoliko pasmina koje su kasnije razvile u Europi.Neki su zadržali pastirska karaktera, a drugi su se prilagodili za vuču saonica. Drevno nomadsko pleme centrlnog dijela sjevernog Sibira-Samojed ili Neneci oduvijek su se oslanjali na svoje pse. Ovaj pas nikada nije postao lovac, ali se zato ubrzo prilagodio za vuču, postao čuvar i vijernik suputnika. Samojed nije tipičan pas čuvar, on jednostavno veselo najavi dolazak svoga gosta. Samojedi su  bili jedinstveni među eskimskim plemenima po osobnom i radnom kontaktu psima. Često su članovi obitelji uzimali pse da s njima spavaju u velikim šatorima.Djeci su dopuštalida se igrajusa štencima,  a ako su kuje iz nekog razloga bile nesposobne za dojenje.Ta činjenica pokazuje koliko je pleme Samojeda cijenilo i ustrajno socijalizirani svoje pse.

Samo komentarišite!!!please!!!!!


Sibirac!!!
<< 06/2008 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
2930